U srednjem veku osude na smrt nisu bile nimalo redak slučaj. Uglavnom su bile verskog karaktera i pogađale su sve protivnike zvanične crkve. Tako su nakon iskonstruisanih suđenja, najčešće uz svedočenje dva svedoka mnogi ubijeni ni krivi ni dužni. Najviše su na udaru bile žene, koje su pod optužbom da su veštice spaljivane na lomači. Na lomači su živi spaljivani i jeretici, ali i neki od najgenijalnijih umova i mislilaca. Đordano Bruno¹ i njemu slični lišeni su života zbog svojih slobodarskih ideja. Nešto kasnije u toku francuske revolucije uvedena je giljotina. Na njoj je odrubljeno mnogo glava poznatih Francuza tog vremena između ostalih i Maksimilijan Robespjer², jedan od vođa revolucije, okončao je svoj život na giljotini. U srednjem veku korišćene su jos neke brutalne metode egzekucije: nabijanje na kolac, vešanje, davljenje, odrubljivanje glave.
Uvod 2
1. Sto načina smrtne kazne 4
1.1 Muke u vreći 4
1.2 Mačem na smeh 5
1.3 Pravda i osveta 8
2. Dinastije državnih dzelata 9
2.1 ″Alat″ dzelata 10
2.2 Nečasno uže 12
2.3 Omča – na prepad 13
2.4 Vatra – čistilište 14
2.5 Jahanje munje 15
3. Više od ubijanja 16
3.1 Neiskusni dzelat 17
3.2 Biblija o smrtnoj kazni 18
Zaključak 19
Literatura 20
Fakultet za pravne i poslovne studije, Novi Sad, 2010 бр. страница: 20, оцена: 10
Датум објаве: 2010-06-11 01:30:46
.doc - тип фајла (847.00 KB)
Цена: 10.00 €
Број рада: 1236 (код поруџбе и уплате обавезно се позвати на овај број)
Подели са другима:
Pise da je poslednja lista sacuvana u: kursnalista/kursne_liste/kursna174.csv Postoji ta poslednja lista!